Neki projekti vas zateknu svojom neposrednošću — kao ovaj, gdje su prvi sastanci uključivali dječaka u nosiljci, a završno fotografiranje prikazuje dijete kako slobodno trči kroz vlastiti svijet. Upravo takva autentičnost oblikovala je projekt interijera stana za mladi par s malim djetetom: prostor koji ne dominira životom, već ga prati, podržava i neprimjetno se u njega uklapa.

Funkcionalna os podijeljena na život i odmor

Stan je jasno organiziran u dvije osnovne zone — dnevnu i noćnu — s ulaznim prostorom koji funkcionira kao prostorni filter između javnog i privatnog dijela. Ova tranzicija omogućava osjećaj sigurnosti i intimnosti bez vizualne zatvorenosti. Dnevna zona razvija se oko južne lođe, koja djeluje kao prirodna ekstenzija interijera, okupljajući boravak, blagovaonicu i kuhinju u jednu fluidnu i svijetlu cjelinu.

Spavaća soba s karakterom — estetika kroz funkciju

U noćnoj zoni, spavaća soba je zamišljena kao intimna kapsula, a jedan od ključnih elemenata je umivaonik integriran u prostor u obliku komode. Ovo rješenje nije samo estetski snažno, već i funkcionalno — reflektira suvremen način života i navike korisnika. Projektiranjem ovog detalja kao sastavnog dijela sobe briše se granica između prostora za odmor i svakodnevnu rutinu.

Dječja soba kao mikrokozmos

Dječja soba nije tretirana kao standardna prostorija, već kao mali svijet u svijetu: s jasno definiranim zonama za spavanje, igru, istraživanje i socijalizaciju. Promišljanjem soba iz perspektive djeteta, a ne samo funkcije, stvoren je prostor koji raste zajedno s njegovim korisnikom.

Projektiranje unutar gradilišta: izazov koji postaje alat

Ono što ovaj projekt dodatno definira jest činjenica da je realiziran u kontekstu novogradnje, i to tijekom faze grubih građevinskih radova. Paralelno su se definirali elementi interijera — od betonskih otvora do preciznih stolarskih rješenja. Ključna riječ bila je: koordinacija.

Suradnja na mikroskali dizajna i makroskali gradilišta često nosi izazove, ali upravo su ti izazovi nerijetko prerasli u prednosti. Na primjer, tehnička greška — izostanak ojačanja u KNAUF zidu za umivaonik — rezultirala je dizajnerskim rješenjem koje je danas zaštitni znak prostora: umivaonik smješten na skulpturalne elemente u obliku kugle i prizme. Neplanirano? Da. Ikonično? Apsolutno.

Prostor koji ne prestaje rasti

Ovaj stan nije dizajniran kao izložbeni primjer savršenstva, već kao kulisa za obiteljski život: pun pokreta, nesavršenosti i prilagodbe. U njegovoj srži je ideja da interijer nije statična forma, nego živi sustav koji prati ritam onih koji ga nastanjuju. A kada korisnik prostor doživljava kao “svoj svijet” — znamo da smo uspjeli.