Na samom vrhu zgrade iz 1930-ih, tik ispod impozantne kupole koja dominira križanjem zagrebačke Petrove ulice i ulice Biskupa Galjufa, smjestio se stan kakav se viđa rijetko – i pamti dugo. Kupola32, kako ga danas zovu, desetljećima je stajao prazan i zatvoren, a sada je postao intimno svetište estetike, funkcionalnosti i osobnog izraza. Za adaptaciju ovog netipičnog prostora zaslužna je Tatjana Grgurina Vučetić, tekstilna umjetnica i vlasnica stana, koja je zajedno s arhitektom Draženom Bankovićem udahnula novi život prostoru pod kupolom.
Renesansa ispod kupole
"Znatiželja nas je dovela do ovog prostora. Otkako smo 2002. uselili u zgradu, uvijek nas je zanimalo što se krije iza kupole. Kad smo napokon kupili stan 2018. i maknuli spušteni strop, otkrile su se divne grede. Mogli su tu biti miševi i golubovi – ali nisu. Odlučili smo prostor ostaviti otvorenim."
Otkrivanje konstrukcije bio je tek početak izazova – od zaobljenih zidova koji su onemogućavali klasična rješenja, do adaptacije prostora za suvremeni život, svaki je korak bio test kreativnosti. "Na kraju sam umjesto kuhinjske lajsne stavila industrijski gumeni profil. Estetski neprimjetno, ali funkcionalno."
Balans starog i novog
Početna ideja bila je skandinavski dizajn s bijelim zidovima i drvenim gredama. No, ispod slojeva boje otkriven je originalni uzorak u zagasito narančasto-ružičastoj nijansi koji je u konačnici zadržan. "Bijeli zid može imati svatko, ali ovo je jedinstveno", objašnjava Tatjana. Rupu u zidu, nastalu provlačenjem instalacija, sama je oslikala tako da se razlika jedva primijeti.
U interijeru se zrcali spoj racionalnog i emocionalnog. Hodnik je ojačan novom gredom jer je prethodna bila uklonjena od strane bivših vlasnika – ključan potez, pokazalo se, jer je stan tijekom zagrebačkog potresa prošao gotovo netaknut.
Funkcionalnost s dušom
Iako je estetika bila ključna, funkcionalnost je imala prednost. "Estetika bez funkcionalnosti nema smisla. Kao lijepe cipele koje žuljaju." Proračun je, kao i u svakom projektu, igrao važnu ulogu, ali rješenja su dolazila iz kreativnosti: starinski ormarić postao je TV konzola, stara Singer mašina pretvorena je u kupaonski ormarić s umivaonikom, a ormari u hodniku izrađeni su od letvica i ručno bojene tkanine tako da izgledaju poput betonske obloge. Zavjese i jastučići ručno su printani sitotiskom, a čak je i držač za WC papir DIY projekt.
Akustika, umjetnost i atmosfera
Prostor ima i svoje zvučno iznenađenje: „Ako stanete u sredinu, kao da ste u paviljonu jeke. Akustika je fantastična.“ Vizualni identitet stana upotpunjuju umjetnička djela – slika Crna šuma, Tatjanino djelo inspirirano Černobilom, i skulpture akademske kiparice Andreje Hotko Pavić.
Savjet za one koji kreću istim putem
"Oboružajte se živcima. Sve 10 puta nacrtajte i objasnite. I – obavezno angažirajte arhitekta. On je prevoditelj između govornog i građevinskog jezika." Upravo zahvaljujući toj prevoditeljskoj ulozi, arhitekt Dražen Banković uspješno je balansirao suvremeni dizajn s povijesnim karakterom prostora – bez suvišne nostalgije i bez hladne distance.
