Postoje interijeri koji prate trendove — i oni koji stvaraju ritam.
Projekt arhitekta Stjepana Čaglja iz studija STCA pripada ovoj drugoj kategoriji. Nastao je iz ideje da prostor može odražavati skrivenu osobnost vlasnika – onu koja se ne vidi, ali se osjeća.
Malo dima, malo nostalgije i puno karaktera: prostor koji pulsira u jazz ritmu, s dozom elegancije koja se ne trudi biti savršena.
Retro s backbone-om
Inspiracija dolazi iz retro trenutaka jazz kulture – ne kao stil, nego kao stav.
„Htjeli smo stvoriti interijer koji ima puls, koji je istovremeno opušten i samosvjestan,“ kaže Čagalj.
Umjesto idealiziranog retro looka, ovdje je riječ o retro pristupu s backbone-om – bojama, teksturama i materijalima koji pričaju priču, a ne samo ukrašavaju prostor.
Materijali poput kože i baršuna stvaraju taktilnu dubinu, dok se teorija boja koristi kao ritmički alat: crvena u baru, plava u kuhinji, retro pločice kao vizualni kontrapunkt.
Sve je dodatno obogaćeno kultnim dizajnerskim komadima koji prostoru daju priču i prisutnost.
Klasici i karakter
Svaki kutak ima svoj moment: Eames stolac u zoni čitanja, Togo sofa u dnevnom boravku, &tradition rasvjeta koja povezuje prostore i stvara ambijentalni tok.
Topla retro paleta prigušena je i sofisticirana, ali pažljivo podignuta akcentima – upravo onoliko koliko treba da prostor „zazvuči“.
Rezultat je spoj klasike, funka i suvremenosti – prostor koji ima dušu, ali i ritam svakodnevice.
Ravnoteža između estetike i života
Izazov je bio izbjeći da prostor postane filmski set – da izgleda sjajno, ali da se u njemu ne živi. Ravnotežu su postigli preciznim planiranjem proporcija i izborom materijala.
Ambijentalna rasvjeta daje prostoru misterioznost i večernji puls, dok lounge kutak s vintage foteljama i pločicamadonosi onu dozu cool ležernosti.
A kuhinja s konzolnim okruglim stolom koji kao da lebdi – to je detalj koji definira stav prostora: lebdi, ali ima težinu.
Autentičnost kao luksuz
Ovaj interijer pokazuje da luksuz ne mora biti sjaj, nego osjećaj. Njegova snaga leži u autentičnosti – u tome što ne traži potvrdu.
„Nisu svi suglasni, i to mi je najdraže,“ kaže arhitekt. „Ta podijeljenost znači da je projekt iskren.“
Za vlasnika, ovaj prostor nije samo estetski doživljaj, nego mentalni odmak – mjesto gdje može isključiti ritam svijeta.
„Po meni, to je najveći luksuz,“ zaključuje Čagalj. „Ne kvadrat, ne stil — nego trenutak kad um stane na pauzu. A ovaj prostor to omogućuje.“
Fotografije: Mateja Sučević
